Istorijat

 

Prva organizovana sadnja duvana na području Bujanovca, započinje krajem 19. veka, donošenjem Zakona o duvanu 1885. godine, od strane Kneževine Srbije.

U periodu od 1885. do 1937. godine, proizvodnja duvana je belezila uspone i padove, uslovljena burnim istorijskim događajima (balkanski ratovi, prvi svetski rat) na uvek nemirnom Baalkanu.

Od 1918. godine, po završetku prvog svetskog rata, na ovim prostorima, počinje organizovana proizvodnja duvana od strane države. Otkup se obavljao na železničkoj stanici u Bujanovcu, a pod patronatom duvanske stanice u Preševu. Na predlog poslanika iz Bujanovačko-Gnjilanskog kraja, uprava državnog monopolaje odlučila da podigne magacin u Bujanovcu. Sa iygrdnjom magacina otpočeto je 1936. godine, a isti je završen septembra 1937. godine, kada su u istom otkupljene prve količine duvana.

Podaci govore da se u tom periodu proizvodnja duvana kretala između 300 i 350 tona godišnje, u čijoj proizvodnji je bila zastupljena sorta “Jaka”. Za vreme drugog svetskog rata, proizvodnja duvana je zamrla jer su okupacione vlasti nametale eksploatatorski način rada, što je naišlo na otpor kod stanovništva. Posle drugog svetskog rata, proizvodnja ponovo počinje organizovano da se sprovodi i iz godine u godinu beleži sve veće rezultate.

U periodu između 1950. i 1960. godine, finansira se stipendiranje kadrova različitih profila, da bi se u 1956. godini započelo saa izgradnjom ferm-zavoda za industrijsku fermentaciju duvana.

1959. godine usled povećanja proizvodnje duvana i nastalih potreba gradi se još jedan magacin kapaciteta 350 tona.

Između 1960. i 1970. godine nastaje period velikog uspona proizvodnje duvana zasnovane na primeni savremenih agrotehničkih mera i savremenih naučnih dostignuća u oblasti proizvodnje i fermentacije duvana.

Maksimalna proizvodnja duvana u to vreme bila je 1964. godine i iznosila je 1810 tona.

Od 1965. godine pa nadalje, Duvanska industrija Bujanovac, imala je značajan izvoz duvana, na skoro svim svetskim tržištima, gde je plasirala oko 40% svoje proizvodnje i to u zemlje: Japan, SSSR, SAD, Francuska, Nemačka, Čehoslovačka, Italija, Egipat i dr.

Proizvodnja duvana za ovaj kraj je bila od velikog značaja jer je predstavljala osnovnu egzistenciju za mnoge porodice ovog kraja.

Prateći sva najnovija dostignuća u duvanskoj industriji, kako u zemlji tako i u svetu, 1978. godine, Duvanska industrija Bujanovac otvara fabriku za proizvodnju duvanskih folija po tehnologiji “H. Borgwald” (Hamburg), dok je mašinski deo instalirala firma “COMAS” (Trevizo).

U periodu od 1978. do 1999. godine fabrika duvanskih folija proizvela je oko 33.000 tona istih.

Duvanska folija, svojim kvalitetnim osobinama (hemijske, fizičke, degustativne) od samog starta zadovoljava potrebe Jugoslovenskih fabrika cigareta i biva plasirana u svim fabrikama u zemlji (kako u bivšoj SFRJ, tako i u kasnijoj SRJ) i to: Tobačna tovarna Ljubljana, Tvornica duhana Rovinj, Fabrika duhana Sarajevo, Mostar, Banja Luka, Duvanski kombinat Podgorica, Duvanska industrija Niš, Vranje, Gnjilane, “Makedonija tabak” u čijem sastavu su bile fabrike cigareta u Kumanovu, Prilepu i Skoplju.

Maksimalna proizvodnja duvanskih folija je bila 1991. godine i iznosila je 2600 tona.

Fabrika duvanskih folija i dalje radi na razvoju i poboljšanju kvaliteta duvanskih folija, kako bi svojim proizvodom uspela da zadovolji sve zahteve kupaca.